PROBIOTIK - ZNAČAJ SOJA


Probiotici su po definiciji Svetske zdravstvene organizacije „živi mikrootanizmi koji, kada se primene u adekvatnoj količini, povoljno utiču na zdravlje domaćina“. Iz definicije je jasno da pozitivan efekat na zdravlje nije rezervisan ni za jednu grupu mikroorganizama, iako se vrlo često komunicira da su probiotici pripadnici rodova Lactobacillus i Bifidobacterium. Tako će mnoge iznenaditi činjenica da postoji probiotski soj bakterije Escherichia coli,koja je tradicionalno, sa razlogom, prepoznata kao patogena bakterija! Soj E. coli Nissle 1917 je probiotik koji, između ostalog, može značajno da poveća stopu preživljavanja prevremeno rođenih beba, i ovo je, neosporna, klinički dokazana činjenica. Kliničko dokazivanje je, zapravo, u osnovi definicije probiotika – jer bez njega ne može se tvrditi da postoji bilo kakav pozitivan efekat nekog mikroorganizma, čak i kad njegovo ime sadrži „Lactobacillus“ ili „Bifidobacterium“. Neophodnost kliničkog dokaza leži u raznovrsnosti mikrobnog sveta, koja je ogromna pa tako mikroorganizmi svrstani u istu vrstu, zapravo, mogu da budu veoma različiti. Ilustracije radi, na nivou naslednog materijala (DNK) svi ljudi, kao pripadnici iste vrste, dele preko 99.9% sličnosti. Pripadnici iste mikrobne vrste na nivou DNK su samo 70% slični. Dakle, skoro trećina svih funkcija koje obavlja mikroorganizam su specifične samo za soj a ne za vrstu kojoj mikroorganizam pripada. Zbog ove varijacije moguće je da u okviru iste vrste postoje i probiotski i patogeni sojevi – i ovo je najbolje ilustrovano na primeru pomenute E. coli. Iako kod tipičnih probiotskih grupa mikroorganizama poput Lactobacillus-a ne postoje tako dramatične razlike u funkciji različitih sojeva, probiotski efekat je definitivno specifičan za soj. Tako je poređenjem nekoliko sojeva Lactobacillus rhamnosus-a pokazano da soj koji se koristi za proizvodnju fermentisanih proizvoda od mleka (sličnih jogurtu) nema sposobnost da preživi digestiju i da se nastani u crevima čoveka.
Sa druge strane, probiotski soj Lactobacillus rhamnosus -a ima piluse (izrasline, poput dlaka na ćeliji) pomoću kojih se vezuju za crevo čoveka, ali nema sposobnost da od mleka napravi jogurt (ne prevodi laktozu u mlečnu kiselinu). Zbog ove razlike u osobinama, bilo bi potpuno neadekvatno zameniti uloge ovim sojevima. Tako bi se primenom probiotika u industriji mlečnih proizvoda dobilo pokvareno mleko umesto fermentisanog mlečnog proizvoda, dok konzumacija mlečnog starter soja ne bi dovela do povoljnog zdravstvenog efekta kakav izaziva probiotski Lactobacillus rhamnosus. Zbog velike razlike u efektu sojeva izuzetno je značajno pri preporuci probiotika proveriti koji soj je potrebno primeniti za koju indikaciju. Kao što mudar košarkaški trener ne bi uveo u utakmicu Novaka Đokovića,iako je do sad bio uspešniji sportista od Nikole Jokića, tako i mudar lekar treba pacijentu preporuči probiotski soj sa dokazanim efektom za indikaciju koja se leči. Danas na tržištu postoje probiotici za tretman dijareje izazvane antibioticima, ali i probiotici za stimulaciju imunskog sistema, za ublažavanje ekcema itd. a nedavno je patentiran i prvi probiotik protiv depresije. U ovako širokoj paleti aplikacija, jasno je da nije svejedno koji probiotik koristimo za koju indikaciju, dok je u slučaju tretmana dijareje izazvane antibioticima, na koju više sojeva ima klinički dokazanu efikasost, izbor baziran na snazi naučnih dokaza i pouzdanosti proizvođača. Iako na prvi pogled deluje slično, odabir probiotika nije analogan odabiru varijante generičkog leka različitih proizvođača, jer probiotici različitih proizvođača sadrže razčite sojeve a time i suštinski različiteproizvode koji se samo nazivaju zajedničkim imenom „probiotik“.

Mirjana Rajilić Stojanović, docent na katedri za Biohemijsko inženjerstvo i biotehnologiju TMF